Chamaileon

Proljeće je. Nikako da dovršim neke moje misli i nedovršene priče. Sve je još uvik isto, a toliko želim promjene. Želim. Imam nekakvu sapunicu u snovima čija epizoda se uvik prekine kad je najzanimljivije, ali zato sam dobila inspiraciju za ovaj post. Ima jedna stara pjesma od Brucea Springsteena (ha, SPRINGsteena) koja se zove kao ovaj post i trenutno mi svira na kompu. E, to sam ja trenutno. Baby, I'm on fire! Ha, šta mi vridi kad me ne čuje? Ponašam se adolescentno i apsolutno neprimjerno godinama i još kampanjski pišem ovaj blog. Svašta.
Čak sam danas poslala U2U poruku za dopisivanje nekoj curi sa gay.hr. Šta mi bi? Proljeće? Tila bi dovršit jednu pričicu koju sam počela 1 post niže ali nekako nisam u feelingu za tužne priče.

E,da pozvala me sutra na piknik ona moja pjevačica iz 2 posta niže. Šta sam mogla nego reći ne!? Ma, dosadilo mi je (da ne rečem šta prostije) to nešto u zraku nedefinirano..a i propustili ste priču kako je saznala za mene, ne, ne piše mi na čelu. Hoću reći nisam od onih dykes on bikes tipova ili kako se to već stručno kaže.
Ma, šta ja znam postala mi je naporna i mogu je još čut samo na CD-u. E, to sam ja, ne volim puno natezanja (hm).

Dobra stvar je šta konačno planiram ić doma u Split. Split je uvik doma, bez obzira šta sam tu di jesam već 10 godina. Za koji misec, jedva čekam. Ha, sad kad smo već kod toga, imam u Splitu par pjevačica u rezervi, ali to je za neku drugu priču.

(ovo je mali intermezzo od ostalih postova)

Utorak je skroz moga biti ugodan i miran dan. Dobro, ugodan još nekako ali miran nikako. U 17h je pozvonilo na vratima, doduše gosti su bili najavljeni inače ne bi ni otvorili
Evo ih, Mrkvica & Zgodna (u nastavku priče se identificiraju kao M & Z - ofkors da im to nisu imena!), totalno sređene, ka za na modnu pistu. Ajde, na prvi pogled nam je možda i bilo malo čudno ali od njih baš možeš svašta očekivat. Lipo su se smjestili, ja sam u prvoj prilici šmugnila u sobu za komp, ma ne mogu ja slušat te njihove pričice...i taman da ću sist za stol kad čujem moju dragu kako ih pita:
" A, di ste se to sredile, di ste bile?"-
Z&M: " Ma, bili smo malo do mora pa onda smo išli na vjenčanje..." - hmm, u utorak na vjenčanje!? mislim se ja.
Moja draga: " Super, na čije vjenčanje ste bili?"
Z&M: " Naše!" je san odskočila od stola u sekundi, hvala Bogu da nisam ništa u tom trenutku pila ni jela jer bi mi lipo prisilo. Dođen nazad u kuhinju sa osmijehom od uha do uha da provjerim jesam dobro čula.
Bogami jesam. M & Z su u braku, vade vani papire od matičara za pokazat, mi dvi blejimo u papir ka ovce. Dobro ajde, ali zašto nisu ništa prije rekle? Sad sam ka malo pissed of da koji je to način?

Neka ih, baš mi je drago, još mi nije sjelo u glavi ali mi je drago, živi sam svjedok braka dvije cure! Ne viđa se to svaki dan, a bogami mi je i dalo mislit. Kad bolje promislim ja sam uvik bila protiv braka, bilo kakvog i eto sad kad mogu baš neću. Šta će mi to? Još uvik te tretiraju ka drugorazrednog građanina i šta ću ja onda glumatat s tim papirom? Bilo kako bilo, ovo mi nije dalo mira i morala sam zapisat.

E da, moram ih još pitat ko je koga poljubija kad im je matičarka rekla : "You may kiss the bride!"

Opet sam doma. Kronološki razmišljam o prošlosti, toliko je neispričanih priča a malo vremena, slobodnog. Napravila sam đir po gradu, udahnila miris mora, prošla kroz neke poznate ulice, svaka ima svoje refleksije. Kao fatamorgana u pustinji raznoraznih osjećaja. Odakle da počnem?
Moja zavodnička karijera završila je neslavno prije par godina i od tada imam neke druge prioritete. Valjda to mora doći s godinama iako povremeno flashback učini svoje.
Jedan mi je bljesnuo u glavi na putu od Baća do doma iako me ni Zvonimirova (bivša Prvoboraca) nije baš ostavila ravnodušnom al' to je neka druga priča.
Cijelim putem sam vozila sporo iako sam znala da nema šanse da ikoga vidim, to bi bila prevelika slučanosti ili!? Ona vjerovatno niti nije u Splitu. Tko zna gdje je? Milijun i jedno neodgovoreno pitanje. Mala prevarantica.
Prijateljica moje prijateljice, studira vani i dolazi praznicima doma. To ljeto kad je došla smo se konačno upoznali. Na prvi pogled je bila moj tip, manekenski, plava kosa, plave oči, hetero. Što još reći? Dugotrajna veza sa lokalnim frajerom, vjerna, idealna. Prvu večer smo bili u većem društvu, malo smo uspjeli reći, pogledi neizbježni bar iz moje strane...
Vozila sam je doma, to mi je nekako uspjelo iako ništa čudno jer sam sve žive razvozala po staroj dobroj navici. D. mi je sljedeći dan rekla da je razgovarala s njom i da se svadila sa tipom, ništa novo kaže i još je rekla da bi bila samnom da sam tip, kao u šali. Ha, samnom!? Na tome je i ostalo. Smiješna izjava, ljeto je u međuvremenu prošlo, vjerovatno je prošlo još koje, nismo se viđali. Različita društva.

...to be continued ilitiga nastavlja se :)

Danas je prekrasan dan. Idealan za šetnju, izlazak, fotografiranje prirode,...neee, ma kakvi idealan je za pisanje Bloga. Maloprije mi je zazvonio mobitel i poznati rock pjesmuljak je odvrtio svoje, Rokerica! Ta mala uvijek od mene dobije šta hoće jer joj ja jednostavno ne znam reći ne. Kad smo se prvi put upoznali i skupa sjedili na sastanku kolegica me je na svako moje :" Da, naravno, to je svakako izvedljivo.." i " Ma, nema problema..." udarala nogom ispod stola. Ma, kakvi nema te sile koja bi me bila u tom momentu odvratila od moje prepotencirane ljubaznosti do toga krhkog, ljubaznog i nadasve prekrasnog ženskog bića.

Osim što je prekrasna ona je i pjevačica. Moj faktor X otkad znam za sebe:). Naravno sklopili smo "biznis" i od tada se i privatno čujemo i vidimo. Uvijek me zove na nekakve večerice, rođendane, njihove nastupe...sve naravno isključivo prijateljski. Ona je u vezi a i ja se mogu pohvaliti istom činjenicom. Nekako se poanta izmiče u ovoj priči zar ne? Ma, uvijek se dovedem do istog pitanja kad naletim na žensku koja definitivno na neki način razumije moje vibracije ali se im plašljivo izmiče,a s druge strane te navlači kao žvaku;).Navlačila me je danima, satima na chatu, svakodnevnim mailovima, zagonetnim osmijesima.Strejtuše su stvarno nemoguće šta se toga tiče, ali su zato velik izazov i ja mu do sada nisam uspjela odoliti.

Jučer je bila Zečica kod nas doma. Svakako da je "Zečica" njen alterego kojeg sam joj na opću radost tako veselo dodijelila. Ime Zečica stvarno može asocirati na svašta al' nekako najviše asocira na Playboy. Zar ne? U svakoj šali ima pola istine pa tako i u ovoj.
Upoznali smo se dok je radila za jednog mog klijenta. Nemojte sad da vas omete činjenica da je Zečica bila Zečica, to je bilo samo jedanput u cijeloj i kratkoj manekenskoj karieri! Za mog klijenta je radila kao tajnica. Često smo se čuli po telefonu oko tog projekta, a još češće viđali.
Poslovni susreti su se nekako prelili u privatne. Nekako?
To pitanje mi se uvijek bezobrazno nametne svaki put kad me poželi žensko biće koje se identificira kao heteroseksualno. Zvuči prepotentno? Nemoguće?

Hmm, dakle Zečica je bila kod nas nakon dugo vremena i sad je gledam totalno hladno i nezainteresirano i prije svega prijateljski.
Nadasve bezobazno od mene da joj nisam na samom početku rekla da sam u vezi, još bezobraznije da sam joj dozvolila da me poljubi. Ipak moj Animus (ako je vjerovati C.G.Jung-u) nije mogao odoljeti njenoj Animi. Nismo daleko dogurali. Na sreću. Ipak sam ja sretno u braku koliko god i to zvučalo "mission impossible". Ne viđamo se često, tu i tamo svrati kod nas ili ponekad izađemo navečer vani, a želje ostaju prikrivene, možda pokoji sneni pogled između dima cigareta i zatamnjenih svijetala.